Vrijeme posjete: Svaki Dan: 11:00 - 13:00
                                              14:00 - 18:00
+387 (0) 30 517 510

Stoljeće Života Ane Rezdeušek

Među nešto više od dvijestotine i pedeset korisnika travničkog Našeg Doma je i Ana Rezdeušek,iza koje je čitavo stoljeće života.U godini,koju smo ispratili baka Ana,proslavila je stotu,i već planira slavlje za stotinu i prvi rođendan.U stotinu godina životnog vijeka,baka Ana koja je sa porodicom živjela Varešu,kaže preživjela je svašta.Zdravlje je slži u skladu sa godinama,malo je noge ne drže,pa je sigurnija kolicima,a i sluh na desnom uhu polako izdaje.Ali ne žali se,kaže bolje se živi,nego nekad.„ 

Bila je onda sirotinja znaš kako jedna plata nas sedmero, možeš misliti petoro djece jedno iza drugog,ali dobro je dobro.Snalazili smo se i nitko mi nikada nije znao da nemam. Ćuti i snalazi se. Ja sam radila u tvornici duhana tu sam i upoznala muža. On je radio na mašini u elektrani. Tako nije bilo problema. Kad se razbolio onda problemi. Volio je popiti, al sebi je naškodio, tako je rekao doktor.I umro mlad. Mlad je mogu reći 65 godina to nije tako starost.Živjelo se kaže kako kad,nekad u dobru,nekad u zlu,ali uglavnom dobro.Djeca su odrasla,dobila sam unučad i pranučad,paze me“
ana text
A onda baka Ana uzdahne i kaže kako joj danas ništa ne nedostaje,izuzev nekadašnjeg poštovanja među komšijama,poštenja i brige za najbliže,pa se opet vrati u stoljeće prije kojem je u Varešu,sa svojim komšilukom djelila dobro i zlo.
„Odgoj odgoj puno čini, odgoj odgoj. Prije, da vi znate kako je prije. Joj još je bilo različitih, znate kad su prije peče nosili. Svi se od tog pazilo. Pa ako ti ideš prid njom, a ona te poznala pa me zove kud si ti pošla. Kako fino kako je to lijepo bilo. Ja sam živila u Varešu. Četiri samo katolkinje. To se kava nije popila nasamo to se slatko nije napravilo da se nije počastilo. One meni ja njima pa one pušile, volile su pušiti pa bi rekli kako ti to kad ne daš ma samo pušite. Nek svak' svoje goni, a dobre žene u duši. Nema to, nikad više neće biti nikada, nikada“
A sve bi moglo biti drugačije,kaže baka Ana,kada bismo se samo malo više poštovali,jer život prođe dok dlanom o dlan udariš.I eto i stotinu i prvog rođendana,koji će opet proslaviti sa svojim najbližima,prijateljima,ali i porodicom u Našem Domu,koji joj je kako kaže njena kćerka Željka Jusufović,istinski produžio život.