Danas sa ponosom obilježavamo 90 godina postojanja Privatne ustanove za socijalno-zdravstvenu zaštitu odraslih lica NAŠ DOM 1935 u Travniku. Mjesta koje je kroz gotovo cijelo jedno stoljeće bilo simbol borbe, jednakosti, zajedništva i kontinuiranog rada u najboljem interesu čovjeka.

U 90 godina stalo je nekoliko promjena lokaliteta i naziva, stali su ratovi i periodi neimaštine, stao je i mukotrpni proces privatizacije, ali nikada nije stala iskrena briga za one kojima smo bili najpotrebniji. Naš dom nikada nije bio samo zgrada, nego utočište onima kojima je bila potrebna pažnja i podrška.

Devedeset godina postojanja podsjeća nas da pravi temelji nisu u zidovima, nego u ljudima, našim korisnicima, prošlim i sadašnjim kojima dugujemo najveću zahvalnost jer smo danas tu i trajemo. Vi i Vaše porodice ste naša snaga i razlog naše borbe i postojanja. Ogromnu zahvalnost dugujemo i onima koji su svojim radom, nesebičnim zalaganjem i empatijom utkali sebe u ovo mjesto, a korisnicima pružili mnogo više od profesionalnog odnosa, našim kolegicama i kolegama.

Na veliki jubilej imam želju posebnu zahvalnost izraziti našim korisnicima koji su dio ove priče više od 30 godina. Našem Jelić Tihomiru čiji je boravak u domu najduži i niže 45-u godinu u kontinuitetu, našem Đurović Dušanu koji uz prekid od nekoliko godina živi i diše uz dom od davne 1981. godine, našoj Tomić Neli sa kojom život dijelimo već skoro 40 godina, Hamzić Šahi uz koju smo 36 godina, našem Pašić Ahmetu koji je stigao u dom baš na današnji dan prije 25 godina, ali i mnogim drugima čiji je trag ništa manje bitan. Naši radnici sa stažom dužim od 25 godina Džafić Armin, Ganić Hata, Zolota Arzija, Grabus Amela, Salihović Salih, Hadžiavdić Sabina, Zelkanović Senada, Toplić Zejna, Kajšel Elvedin, Lozić Mirsada i Torlak Ramiza koji su sa domom i uz dom prošli mnoge bitke.

I svaki drugi pojedinac, koji je bez obzira na broj godina provedenih u domu smatrao ovo mjesto i ljude u njemu drugom porodicom. Posebne pozdrave uputila bih našoj korisnici Sekulić Persidi i korisniku Barić Rafaelu koji će za nekoliko mjeseci, Bože zdravlja proslaviti svoj stoti rođendan.

Ipak, znam da mi niko neće zamjeriti što sam izraz najveće zahvalnosti ostavila prema čovjeku, bez čije ideje, vizije i dugogodišnje borbe mi ne bismo danas bili tu gdje jesmo. Prema našem vlasniku, gospodinu Musemić Muhamedu koji je svoj životni i radni vijek dug 40 godina posvetio isključivo domu i ljudima u njemu. Koji je morao proći kroz mnoge oluje, da bismo mi danas uživali u blagodatima za koje se borio.

Uvijek ga opisujem jednom rečenicom, a svi koji ga poznaju u njoj će ga i prepoznati, a to je: Nije svako vrijeme bilo dobro, ali on je u svakome od njih bio i ostao čovjek. Vama, svi skupa dugujemo zahvalnost što ste dom sačuvali i naučili nas da rastemo i trajemo.
Naš dom i danas živi – sa istom snagom kojom je nastao, sa istim zanosom kojim se gradio i sa istim ciljem: da bude sigurno utočište svima koji u njemu traže toplu riječ, brigu, podršku i prijateljstvo.

Radujemo se zdravoj budućnosti u kojoj ćemo zajedno nastaviti čuvati i graditi ovo istinsko mjesto ljudskosti i dobrote. Sretan 90. rođendan, NAŠ DOM!!!