E pa među tom približno milijardom naših vršnjaka koji su sigurno zakoračili u sedmu deceniju života,je i nas nešto više od dvije stotine u Našem Domu,u kojem i prije a i danas znamo koliko je brige i ljubavi potrebno da očuvamo svoje zdravlje.A uz to i sve ono što smo više od pola stoljeća radili unutar svojih porodica i nastavili u ovoj velikoj,našoj,zajedničkoj.
Znali smo,da ćemo međunarodni dan,posvećen nama ,dočekati u krugu Našeg Doma i odlučili smo da bude baš kao i ranije.Uz druženje.Naravno,trebalo je obaviti sve pripreme.Prvo kolači,koje smo pripremale baš kao kod svojih kuća,nekada za blagdane.Svi su dali doprinos,savjetom,trudom i radom.Naši su kuhari za ovaj dan spremili svečani ručak,a mi kao i uvijek uz šalu i pjesmu ispratili još jedno u nizu zajedničkih druženja.
Iskustvo,znanje,ljubav i razumijevanje,pomoglo je da u ovoj pandemiji ostanemo živi i zdravi,i da taj nesretni COVID-19, spriječimo da uđe u Naš Dom.U kojem smo svi zajedno porodica, čiji članovi svakodnevno uče jedni od drugih.I to je radost,koju ni jedna naučna grana,pa ni statistika, ne može izmjeriti. To se samo dušom osjeća.Ovdje u Našem Zajedničkom Domu.