Pandemija koronavirsa, zaustavila je mnoge projekte,proslave i druženja,čemu svjedočimo svakodnevno. Ono što nije i ne može zaustaviti,je protok vremena.Jer vrijeme, bez obzira na pandemiju i sve teškoće i ograničenja koja ona sa sobom nosi teče, baš kao rijeka.
I usred pandemije,naša mala porodica,dočekala je svoj osamdesetipeti rođendan i isto toliko godina od osnivanja,
nekadašnjeg Uboškog a danas,Našeg Doma. Nizale se godine , desetljeća ,mi prelazili iz jednog u drugo stoljeće i rasli.I dočekali osam i po desetljeća,baš usred pandemije.
Koja nam jeste onemogućila dolazak prijatelja,rodbine ,naših poslovnih saradnika,ali nije umanjila radost zbog činjenice,da i pandemiju još uvijek prolazimo neokrznuti.Bez velike pompe,ali s puno ljubavi dočekali smo ulazak u osamdesetišestu godinu postojanja.A vremena za slavlje ,ono veliko će biti.A mi danas i sutra i uvijek,slavimo život i činjenicu da jesmo istinska porodica.
Sretan nam svima osamdesetipeti rođendan Vašeg i Našeg Doma.
