Ahmet Azarević: "Nema one slobode na koju sam ja navikao,zbog koje sam žrtvovao mnogo čega. Prvo da čestitam vama i velikom Muhamedu da je uspio da korona ne uđe u naš dom. To je najveći uspjeh, stvarno. Čitam od Splita do Njemačke gore, nema doma u koji nije ušla korona. Smijeh..... Ja se volim našaliti meni je 39 godina i pola stoljeća, 89. godina je meni. Ja sam nevjerovatno strpljiv, da traje godinu dana ,ja ću izdržati i biti isti, neću se nikada promijeniti. Svjestan sam, nažalost, žao mi je ljudi, stotine hiljada ljudi je već umrlo. Što se tiče mene imam novine, imam televizor.
Malo spavam to mi je najveći problem,ne mogu zbog pršljenova, ja nisam spavao pet puta kao čovjek, stavim ovdje fotelju i dva jastuka i tako me ne boli. Ako mi je drugačije odmah me zaboli.Jutros sam ustao u pola pet, a legao sam iza jedanaest, ali odmoran sam i fin sam. Nedostaje mi one moje slobode da odem u bingo (kladionicu) i poigram pet partija binga, zijanim često, pojedem krompiriće popijem nekad pivo, nekad kiselu vodu. Zaboravim na sve kada izađem.A bašta mi nedostaje toliko. Da sam znao kad smo izlazili da posijem salate, ali neće više, hoće da budu same ruže, bar tako kaže sekretarica, ali i bolje je. Opredijeliću se za krastavce, ako bude brzo, ja se nadam. Obilazim kad mogu ostale korisnike,nedavno sam odnio salate, kad mi kažu nemam limuna, kažem,donijeću ja za iftara. U duši mi je najveće zadovoljstvo pomoći drugom.Jedno sam vrijeme ulazio u sobu, pomagao,ali sam dobio opomenu."